Vihoraški put

Želimir Kantura, Naše planine, 1975, br. 1-2, str. 47 (izvadak)

Ništa tako snažno ne povezuje društvo kao zajednička i uspješno izvedena akcija. Za društvo koje nema stalnih izvora prihoda, koje nema vlastitog planinarskog doma, a koje djeluje u malim i neodgovarajućim prostorijama, nametnula se sama po sebi pomisao da ostvaruje zajedništvo negdje u planini. Dobar dio članstva sudjelovao je u nizu akcija, bilo drugih društava, bilo PSH. Tako su izvođeni radovi na Baškim Oštarijama, elektrifikaciji, označavanju Velebitskih staza, obnovi markacija. Naročito se društvo svesrdno odazvalo na pozive PD »R. Končar« na izgradnji prvotnog skloništa. I upravo tu, na Bijelim stijenama, društvo je našlo područje na koje će za dugo vremena usmjeriti sve svoje snage i entuzijazam.

Za vrijeme izgradnje nove kuće na Bijelim Stijenama, Milovan, Mišo, Dlouhy, istraživao je nikad opisani, direktni prolaz po grebenu do Samarskih Stijena. Po tragovima zvijeri u snijegu otkrio je put i označio zatesima sjekire. Želimir, Krampus, Kantura zamislio je markiranje “Vihoraškog puta”, kao doprinos 100. obljetnici planinarstva u Hrvatskoj. Prvi pokušaj samo je djelomično je uspio,  jer nije pronađen prolaz kroz “Ljusku”. Uz pomoć prvog trasera puta, označen je jedan od najljepših putova kroz krš Gorskog Kotara. Vihoraški put je bio početak obilježavanja i izgradnje objekata na Kapelskom planinarskom putu.


401 Vihoraški put

Vrijeme hoda (h:min): 3:30
Duljina (km): 3,1
Visinska razlika (m): 370
Opis puta: križanje (x) s planinarskim putom 302 koji polazi od 13. km za Ratkovo sklonište – Suha dolina – (x) s putem 402 za Ačkovu dolinu – Natašin dol – Ljuska – Zelena dolina – Ratkov vrh – (x) s planinarskim putom 403 od Velikih vrata (Begova staza), od (x) s 403 planinarski put 404 vodi na vrh Bijelih stijena i do planinarskog doma podno Bijelih stijena
Navigacijski zapis u GPX formatu

Izvor podataka: Registar planinarskih putova Hrvatskog planinarskog saveza